MALA ZAJEDNICA S VAŽNOM ULOGOM
Napisala: Jasenka LESKUR-STANIČIĆ
Iz: Dobrodošli u Split, Magazin za turizam i kulturu br.10, zima 2007/8 – stranice 22-27. Izdavač: Turistička zajednica grada Splita.
Židovska općina Split broji stotinjak članova, pa je lako izračunati koliko ih dolazi petkom navečer na Šabat. Nemaju rabina, a zajednica je više tradicionalna nego vjerska. Ova mala zajednica nikada u svojoj povijesti nije imala više od tri stotine članova, ali je imala znažan utjecaj, nerazmjeran svojoj veličini. O tome svjedoče i nazivi nekih ulica – Židovski prolaz vodi do sinagoge koja je, uz dubrovačku i prašku, jedna od najstarijih europskih židovskih kuća molitve koje su preživjele burne događaje u povijesti. Splitski Židovi ovu pojavu objašnjavaju ljubaznošću mještana koji su nudili utočište kada ga drugdje nije bilo.
Arheološki nalazi iz Salone, danas izloženi u Arheološkom muzeju u Splitu, svjedoče o prisutnosti Židova na ovim prostorima još od Rimskog Carstva. Odvažniji turist mogao bi pokušati pronaći desetak menora uklesanih u kamene zidove u istočnom dijelu supstrukcija Dioklecijanove palače. Smatra se da su pripadale prvoj splitskoj sinagogi koja je stradala u velikom požaru 1506. godine. Današnja sinagoga nastala je u vrijeme moćne ali blagonaklone mletačke vlasti u Dalmaciji, kada su gradove Mletačke republike zahvatili valovi sefardskih židovskih izbjeglica iz Španjolske i Portugala. Odabrali su Split kao utočište zahvaljujući njegovom značajnom strateškom položaju između Venecije na zapadu i Osmanskog carstva na istočnom Mediteranu. Daniel Rodriga, židovski konzul u Veneciji, uočio je taj strateški položaj i izradio projekte preuređenja splitske luke, a za njegovu realizaciju osigurao sredstva Republike. U sjećanje na taj projekt dio Rive i danas nosi naziv Obala Lazareta. Štoviše, ulica u kojoj je živjela većina Židova unutar Palače nosi Rodrigino ime. U blizini je smještena sinagoga, izvana skromna građevina koja ne podsjeća na bogomolju. To je učinjeno iz sigurnosnih razloga, ali i zato što Židovi nisu smjeli posjedovati imovinu, što je bitno utjecalo na način njihova života.
Zanimljivo je da se naseljeni dio utisnut unutar zidova Palače danas zove Get, što podsjeća na mletačku riječ ghetto za dio grada u kojima je živjela izolirana židovska zajednica. I kršćanima i Židovima bilo je lakše živjeti odvojeno, a noću ih dijeliti vratima u slučaju vjerskog ispada. Splitske židovske obitelji živjele su unutar zidina Palače, s obje strane današnje Rodrigine i Bajamontijeve ulice, u kućama koje su zbog kuge bile prazne. Kršćani i Židovi naselili su i okolne ulice i živjeli u slozi. Geto je oko 1777. godine zatvoren vratima i tako je ostao sve do dolaska Napoleonove vojske tridesetak godina kasnije.
Rupe vidljive na kamenim dovratnicima u Bajamontijevoj i Rodriginoj ulici u kojima se se nalazile mezuze, podsjetnici su na prisutnost Židova u gradu. Kula u sjeverozapadnom uglu Palače bila je poznata kao Židovska kula ili Židovski položaj, jer su na tom mjestu splitski Židovi čuvali grad od osmanlijske invazije.
Inače tolerantan suživot Židova i lokalnog stanovništva imao je samo jedan incident: 1942. godine za vrijeme talijanske okupacije, kada je grupa fašista opljačkala sinagogu, ukrala srebrninu i zapalila svete knjige na gradskom trgu. Opljačkali su i susjednu knjižaru vlasnika Vida Morpurga. Ova knjižara od 1860. godine stoji na istom mjestu, zadržavši izvorni izgled i ime.
Židovsko groblje na istočnoj padini Marjana datira iz 1573. godine i jedno je od najstarijih sačuvanih takvih groblja u svijetu. Ima oko 700 nadgrobnih spomenika, većinom iz 18. i 19. stoljeća. Na nekim nadgrobnim pločama i danas su vidljivi prekrasni sefardski natpisi, što ilustrira kontinuitet židovske tradicije u Splitu.